STAV IO MDS POVODOM PROJEKTA „IZLOŽBENI PARK VOJNE OPREME” NA PROSTORU MEMORIJALNOG KOMPLEKSA SLOBODIŠTE U KRUŠEVCU

Izvršni odbor Muzejskog društva Srbije je, povodom projekta „Izložbeni park  vojne opreme“ na parcelama koje direktno zadiru u prostor i zaštićenu okolinu  Memorijalnog kompleksa Slobodište (kompleksa u sastavu Narodnog muzeja Kruševac), čija realizacija bi narušila osnovne strukovne muzeološke principe, na osnovu pristiglih inicijativa, 17. juna 2026. održao elektronsku sednicu i doneo odlukda se podrže osnovni zaključci izneti od strane Centra za istraživanje i valorizaciju graditeljskog  nasleđa VAM, kao matične grupe stručnjaka za stvaralaštvo Bogdana Bogdanovića, na osnovu čijeg autorskog projekta  je realizovan MK Slobodište.

Realizacija projekta „Izložbeni park  vojne opreme“ na planiranoj lokaciji  neprihvatljiva je, sa stanovišta savremene muzeologije i istorije umetnosti, iz sledećih razloga:

1. Metodološki i muzeološki konflikt dva suprotstavljena narativa

Profesor Bogdanović je „Slobodište“ koncipirao kao jedinstvo memorijalnog, prostornog i pejzažnog koncepta, postavljajući novu „formulu jugoslovenske spomeničke umetnosti“. Osnovna poruka memorijala je humanistička – slavljenje života, slobode, dostojanstva i mira, uz dosledno izbegavanje izlaganja materijalnih artefakata i idejnih asocijacija rata. Unošenjem teške ratne mehanizacije i savremenog naoružanja u ovaj prostor vrši se nasilna promena umetničkog koncepta i narativa. Unutar istog prostora na otvorenom stvara se neodrživ konflikt: sa jedne strane imamo vrhunski umetnički izraz koji komemorira žrtve kroz metaforu mira i ode životu, a sa druge strane izlaganje vojne opreme ). Zamišljeni koncept parka vojne opreme poništio bi edukativnu i memorijalnu funkciju samog lokaliteta.

2. Degradacija koncepta „Spomenika u pejzažu“ i land-art-a

MK Slobodište se u svetskoj istoriji umetnosti izučava kao jedan od najranijih i najčistijih primera land-art-a, gde su sama zemlja, reljef i zelenilo primarni muzejski eksponati. Prostor po svom autorskom konceptu isključuje statične, agresivne i tehnokratske intervencije. Uvođenje masivnih betonskih postolja za tešku vojnu opremu na površinama koje su izvorno projektovane kao zaštićene zone ozelenjavanja predstavlja grubu fizičku i estetsku degradaciju ovog jedinstvenog ambijenta, kategorisanog još 1983. godine, i proglašenog kulturnim dobrom od velikog značaja za Republiku Srbiju 1991. godine. Dodatno, svaki element na Slobodištu funkcioniše u korelaciji sa slobodnim vizurama i prirodnim pejzažom. Postavljanje vojnog parka u vidokrug ovih elemenata trajno devalvira estetsku vrednost Bogdanovićevog remek-dela.

Snimak iz vazduha lokaliteta

3. Ugrožavanje međunarodnog muzeološkog statusa i UNESCO nominacije za Listu svetske baštine

Naglašavamo i da je započet proces za uvrštavanje celokupnog opusa Bogdana Bogdanovića na UNESCO listu svetske baštine. Prema smernicama Konvencije o svetskoj baštini ključni kriterijumi za evaluaciju su integritet i autentičnost dobra. Ukoliko se dozvoli, zbog Izložbenog parka vojne opreme, ovakvu drastična i neadekvatna izmena „Slobodišta“, Srbija rizikuje diskvalifikaciju iz ovog važnog međunarodnog procesa. To bi nanelo ogromnu štetu ugledu srpske muzeologije i zaštite kulturnog nasleđa u celini.

Izložbama vojne opreme i istorijskog naoružanja svakako ima i treba da bude mesta u muzejskoj praksi Republike Srbije, ali u okviru specijalizovanih vojnih muzeja ili na lokacijama čiju istoriju i kontekst neće ugroziti svojim sadržajem i narativom. Slobodište, kao prostor vajan za mir i slavljenje života, muzeološki ne može da apsorbuje takvu vrstu eksponata. Na teritoriji grada Kruševca postoji više odgovarajućih lokacija na kojima se može postaviti Izložbeni park vojne opreme, a koji nisu pod zaštitom i nemaju sukob u domenu kulture sećanja.

Stav IO MDS je da se mora odustati od svih neadekvatnih radova na Slobodištu, a da plan o izložbenom parku vojne opreme, koji van ovog konteksta može biti muzeološki zanimljiv, treba dopuniti zamisli o drugoj lokaciji na kojoj bi pomenuti park mogao biti posmatran u vidu samostalnog autorskog projekta, a ne kao neadekvatan dodatak koji bi trajno narušio već postojeći kompleks sa svojom izvornom idejom i porukom.